ANTIVIKENDOV ANTITJEDNIK - male price velikih ljudi

Ono što naučiš napamet
Ide tebi na dušu.

Kapetan Tradicija se zatvorio u sebe i rješavao neke probleme. Nedavno je čitao drevne knjige i saznao da su na planetu živjeli i drugi Tradicije poput njega, sa svojim nadnaravnim moćima, ali kroz vrijeme nitko nije preživio osim njega.
- Zašto sam baš ja selektivna Tradicija? - pitao se Kapetan - Zar ne postoji nigdje netko kao ja?

Etnocentrični metateroristi zakračunali su vrata Kapetanovog stana i naslonili su se na njih. Naumili su ne dopustiti Kapetanu da izađe van i upozna svijet. Htjeli su da ostane zauvijek zatvoren unutar svog načina razmišljanja. Kapetan je buknuo i razbusao čeličnu bravu i etnocentrične metateroriste kao kuću od slame. Poletio je visoko i preko granica, državnih, prirodnih i društvenih, vidio je da postoje i druge ponosite Tradicije koje se brane od nauma odvratnih kritičnih modernista.

- Drž`mo se, braćo! - rekao je Kapetan sa suzom na oku, a ranjeni etnocentrični metateroristi kao da su čuli tu rečenicu već jednom, u pričama svog djeda.

Dalmatino povišću pritrujena

Nije distanciranje nego sagledavanje sa distance.

Nije kompliciranje nego sagledavanje komplikacija.

Nije zatvorenost u sebe nego pogled u sebe.

Nije puni mjesec nego gledam puni mjesec.

Nije racionaliziranje nego konzultiranje s raciom.

Nisam too John nego too Jean.

John Rambaud

Lindsay je odbila Kevina. Kevin joj je poslao poruku koja je glasila otprilike "Mi bi se trebali družiti." Lindsay se nasmijala i odgovorila: "A zašto bi se mi družili?" Onda joj je Kevin napisao da je kučka.
U redakciji kažu da je to napravila zato što nije htjela da Britney bude ljubomorna. Ali ja ne znam. Nekad je ne mogu razumjeti. Kad je vidim kako se tako smije na poruku i kako je zadovoljna i sigurna u svoju reakciju, imam dojam da laže. I onda će trebati popiti nešto da bi se mogla zamisliti nad tim. A ne bih htio da pije. I ne bih htio da pije da bi se zamislila i da bi se manje pretvarala.
Dam ruku u vatru da joj se Kevin sviđa. Bekrija je on i nije dobar, ali šta sad, bilo bi lijepo kad bi Lindsay bilo lijepo. Bar na kratko.

"Dragi Luka!

Pišem ti iz Norveške, ali nažalost ne mogu ti napisati ništa lijepo.
Bili su me uhitili. Naime, posvađala sam se s Blakeom, a potom smo se potukli. Ne znam čija je to krivica bila.
Netko nas je prijavio policija. Završili smo na policijskoj stanici.
Otkrili su hašiš koji sam donijela sa sobom. Morala sam platiti 500 eura globe.
Blake je još u zatvoru, ne znam što će biti s njim.
Ne znam ni hoću li nastupati danas. Trebala sam nastupati u Peer Gynt Salenu, ali sad više ne znam.

Pišem ti ovo jer želim reći... da mi je žao.

Puno pozdrava i poljubaca,
Amy"

1.
Kate se nakon sedam godina braka razvodi od Chrisa.
Kate je 2001. godine bila nominirana za Oscara. Svira gitaru i klavir.
Chris pjeva u bendu "The Black Crowes". Imenjak je i prezimenjak glumca Chrisa, rođenog 1938. godine. Chris (pjevač) još nije tako star.
Imaju trogodišnjeg sina. Zove se Ryder Russell. Još se nije formirao kao prepoznatljiva ličnost.

2.
Jade, dadilja Kateinog djeteta, podnijela je neopozivu ostavku. Obavljat će posao do kraja siječnja kad joj ističe ugovor.
Kate će morati prilagoditi svoj život potrebama djeteta. Otkad je prekinula s Peteom, život joj je nepredvidiv kao mračna ulica u mračnom gradu.

3.
Nakon bračnog sloma i nekolicine dana bez garderobe, Kate je dočekala preokret.
Radit će na Radijskom festivalu na Hvaru. Hoće li pjevati ili govoriti? Ne zna se.

Navijačka skupina HNK Hajduka slavila je 57 godina koliko je proteklo od njenog formiranja te je slavila Hajduk kao takav, međutim na samu proslavu je značajno utjecao kontroverzni nastup pjevačice Bedeković sa svojim pratećim instrumentalistom.

Belinda Bedeković je od svih izvođača na proslavi zacijelo bila najveća torcidašica, ili najveći torcidaš. Nitko nije više volio Hajduk od nje. Zapravo, nitko nije volio više od nje.
Na pozornicu je Belinda izišla omotana Hajdukovim šalom koji joj je poklonila baka kad se rodila.

Njen prateći gitarist izišao je s gitarom na kojoj je, umjesto natpisa Fender, stajao natpis "Torcida Pujanke".

Otpočeli su nastup pjesmom "Zapivao tić šojka". Gitara pratećeg gitarista, zbog skupih efekata koje je ustupila organizacija koncerta, zvučala je kao harmonika.
Belinda je zapjevala. Tribine su zašutjele, kao kad je Sampdoria postigla pogodak pred prepunim Poljudom. Nešto je pošlo po krivu.
Drugu pjesmu Belinda je započela: "Znaj da ga volim ja, jer on je prvak svita".
Navijači su stajali u šoku. Pri kraju pjesme su izvadili bijele maramice te počeli mahati njima, mirno demonstrirajući protiv aktualnog nastupa.
Belinda je prazna srca otišla s pozornice. Gitarist je netom prije odlaska krišom namignuo djevojci u drugom redu koja je plesala i pomamnim pokretima izazivala gnušanje obližnjih navijača.

Nakon Belinde na pozornicu je izišao Gibonni i šutke stajao tri minute dok ga je reflektor tužno obasjavao. Naposljetku je krenuo pjevati, a simpatizeri Hajduka te poneki igrači (Igor Tudor, Goran Sablić...) su stajali u mraku dvorane i plakali.

Ukoliko se po jutru dan poznaje, Torcidu očekuje crna 58. godina života, odnosno postojanja.

Lindsay je danas ponovno hospitalizirana.

Zar opet zbog alkoholizma? Opazio sam da je prekjučer popila pivo u kafiću. Kupila je lavov na benzinskoj pumpi, ne znam je li ga i popila kasnije.

Možda zbog iscrpljenosti? Naporno radi ovih dana. Želi ostvariti filmsku karijeru. Rekla mi je da misli da ima talenta. Recitirala mi je dijelove iz svojih uloga. Ja se ne razumijem u to, ali čini mi se da joj dobro ide. Snima filmove i to joj oduzima mnogo energije, kako fizički tako i psihički. "Moram probijati barijere svog karaktera ne bih li ostvarila zadovoljavajuću ulogu", rekla mi je. Zvuči ozbiljno, a ne znam kad je to prošli put bila. To mora da nije lagano. Kad si bogata djevojka koja živi u komfornom stanu, stvoriš okvire među kojima se osjetiš ugodno. Probijanje tih okvira je nužan korak, ali je nedvojbeno naporan.

Možda je hospitalizirana zbog droge? Povjerila mi je da je jučer vidjela ovcu Dolly. Ne znam što joj je to trebalo značiti. A ovca Dolly je umrla 2000. godine.

Kasnije su mi prijatelji iz redakcije rekli da je ovca Dolly umrla 2003. godine. Ali to ne mijenja mnogo na stvari, zar ne?

Leslie, njena glasnogovornica, šapnula je jučer da se radi o slijepom crijevu. "Sinoć je otišla u bolnicu, a danas će joj izvaditi slijepo crijevo", rekla je. Nadam se da nije ništa više od toga. Nadam se da će brzo ozdraviti.

PISMO DON QUIJOTEOVO DULCINEJI OD TOBOSA
Visoka i uzvišena gospođo!
Ranjen šiljkom odsutnosti odgovora s vaše strane i prostrijeljen strijelama kroz srce preslatka Dulcinejo od Tobosa, upozorenje tebi šaljem. Ako tvoja krasota moje opomene prezre, ako tvoja vrednoća ne bude sklona mom računu, ako me tvoj nehaj razjadi, neću moći, premda sam jako strpljiv, nastaviti odupirati se zovu ukidanja vaše struje, ukidanja ljutog i trajnog. Moj će te čestiti perjanik Sancho, krasna neharnice, ljubljena dužnice moja, još jednom potanko obavijestiti o iznosu duga kojeg si bila u stanju proizvesti: ako si voljna priskočiti, ja sam tvoj; ako nisi, čini što ti se mili; jer kad dokončam svijetlo u tvom stanu, udovoljit ću i tvojoj nemarnosti i svojoj želji.
Tvoj vjerovnik,
VITEZ TUŽNOG LIKA

- Piši, bre, o meni što više! - rekao bi mi Šćepanović, agitujući za što veći obim knjige, tražeći što više papira za svoje delo. O čemu se radi?

Šćepanović, Šćepa, mršavi žgoljavi mladić se istakao kao iznimka u pravilu - dok su sve inozemne i domaće studije pokazivale da ljudi cene drveće te da ih smiruje njihova blizina, Šćepanović je mrzeo drveće iz dna duše. Hrapava kora, ta degenerična forma, mlohavo lišće, taj prostor kojeg drvo zauzima, taj život kojeg kao da i nema, celi jedan život upotrebljen samo za vitoperenje u gadljivim oblicima i za srkanje vodurine iz zemlje. Šćepanović je smatrao drveće najnižom vrstom života, dapače, nižom i od ne-života jer ne - život barem nije crpeo energiju da bi sebi osigurao tako ništavnu i apsurdnu egzistenciju. "Jedino dobro drvo je mrtvo drvo", govorio je Šćepanović, mada mu ni mrtvo drvo nije bilo milo pošto ga je isuviše podsećalo na svoj prijašnji živi oblik.
Da se Šćepanovića pitalo, posvetio bi ceo svoj život uništavanju drveća, međutim sudba kleta je nemilosrdna i slepa na slučajeve kao što je Šćepanović. Umesto da ga odnese u Amazonu i učini snažnim priglupim drvosečom, fatum ga je smestio u slabašnog, smeđeg polu - intelektualca u Zagrebu - gradu koji je imao dovoljno drveća da Šćepanoviću zagorča život, a nedovoljno da bi njihovo uništenje imalo ikakav značajan udeo u moru drva koje je sisalo život diljem vascele plave i nažalost zelene planete.
Kao da sve to nije dovoljna nevolja, Šćepanović je nalazio problem i u tome što je u svojoj mržnji prema drveću bio usamljen. Na stranu oni bolidi koje je pogled na živi trupac `smirivao`, drveće je imalo dosta pobornika i zbog svoje sposobnosti fotosinteze. Ah, fotosinteza je bila najtužnija ironija Šćepanovićeva života! Zrak kojeg je udisao imao je da zahvali svom mrskom dušmanu, a drveće ga, što je bilo najgore, nije s namerom ni proizvodilo već je praveći sebi škrob usput izbacivalo kiseonik. Usput! Isprdak drveća značio je život Šćepanoviću, i to je samo uvećalo njegovu mržnju. Kao časni, pobeđeni vojnik kojem je ljigavi, neprijateljski oficir poštedio život, Šćepanović se zakleo da će svoju mizernu egzistenciju da posveti osveti onome zbog kojeg je njegov život postao tako bedan.
Šćepanović beše uistinu neobična ličnost, s vizijom koju nitko nije mogao da doživi, ne zato što je njegova vizija bila prenapredna već zato što je bila premarginalna, previše maknuta `sa strane` da bi ju itko svojim uskim vidicima mogao da obuhvati. Omrznut, a opet nepokolebljiv u svojoj misiji, zaslužio je svoju hroniku kao iznimna individua i kao izuzetna ličnost u životu drveća u čije je nepostojeće sećanje tek on sam uspeo da prodre.
- Nek drvo gori zbog mene! - šaptao bi mi Šćepanović dok pišem njegovu historiju. Nažalost, Šćepanović bi zaboravio žalostan fakt da hroniku o njemu pišem putem komputera, gde se drvo nije moralo da preradi u papir već se putem sajber - spejsa žrtvuje nematerijalni bajt radi materijalnog škarta.

Ne bi li kako ukazao na šokantnost i provokativnost svojih činova diljem Zagreba, Šćepanović je privatno zatražio od svog hroničara da piše njegovu hroniku na srpskom jeziku, s nadom da će tako da potakne iracionalnu mržnju u zagrižena, revnosna čitaoca.